Godine 1969. vozač autobusa Hector Prieto zajedno sa svojim kolegama kupuje model LO 1112 i time uvodi liniju 6 u Buenos Airesu. To nije ništa neobično jer u to vrijeme u Buenos Airesu nema gradskih prijevozničkih poduzeća. Stoga su se vozači udružili i, svaki s po jednim autobusom, omogućili redoviti prijevoz na jednoj liniji: tako su rođeni autobusi za zajednički prijevoz (tzv. colectivos). Oni predstavljaju okosnicu javnog prijevoza putnika u gradskom prometu jer voze po ustaljenom rasporedu na koji se putnici mogu osloniti.

Šaroliki dizajn istodobno je i reklama. Jer na unosnim linijama kroz argentinski glavni grad ne vozi samo jedno poduzeće, postoji više konkurentnih skupina. Svaki „colectivo” svojom upadljivošću i privlačnošću pokušava privući što više putnika. Karakteristični su po mnogobrojnim simbolima sreće naslikanima izvana, ali i u samom vozilu, igraćim kartama i kockicama ili mađioničarskom priboru. Tako je autobus postao srećonoša, kako za vozača tako i za putnike.

Model LO 1112 konstruiran je na njemačkom podvozju za teretna vozila s karoserijom autobusa tipičnom za Argentinu, a proizveden je u pogonu Mercedes-Benza u Buenos Airesu. Taj pogon osnovan je prije gotovo 70 godina i najstariji je inozemni pogon poduzeća. Daleko najveći broj „colectivosa” odlučuje se za Mercedes-Benzov autobus – udio na tržištu već desetljećima iznosi gotovo 90 posto.

Pedesetih godina prošlog stoljeća na daleki put iz gradova do omiljenih destinacija za odmor putovalo se modelom Mercedes-Benz O 3500. Taj je model bio simbol za novi početak i želju za vraćanjem u normalu jer je to prvi Mercedes-Benzov autobus konstruiran nakon završetka rata. Tada je još bio osmišljen kao klasični model s dugim poklopcem motora na podvozju teretnog vozila. U različitim varijantama postojao je kao linijski i izletnički autobus. Vozilo izloženo u Stuttgartu luksuzni je izletnički autobus s ostakljenim rubom krova kakav se 50-ih godina koristio i za putovanja u Italiju.

Njegova je posebnost ogromni platneni pomični krov koji dolazi do izražaja pri razgledavanju grada i na turama kroz spektakularne krajolike. Obujam 6-cilindarskog motora iznosi čak 4580 kubičnih centimetara, međutim vozač se mora snaći sa samo 90 konjskih snaga što zahtijeva anticipativan stil vožnje. Ipak, autobus izvrsno odgovara vremenu u kojem je proizveden: geslo je glasilo „putovanje, a ne jurnjava”, ni traga suvremenoj hektičnoj užurbanosti.

Mercedes-Benz O 302, izložen u Muzeju, autobus je koji je ispisao sportsku povijest. Za vrijeme održavanja Svjetskog nogometnog prvenstva u Saveznoj republici Njemačkoj 1974. Mercedes-Benz je igračima i dužnosnicima stavio na raspolaganje 72 autobusa od kojih je 16 bilo luksuzno opremljenih izletničkih autobusa modela O 302 za nogometne ekipe. Ekstravagantna oprema uključivala je klima-uređaj na krovu „Thermo King”, kuhinju i WC. Na autobusima je velikim slovima bilo ispisano ime domovine igrača, a bila je naslikana i pripadajuća nacionalna zastava. U autobusu njemačke reprezentacije svako je sjedalo nosilo pločicu s imenom igrača.

Značaj linijskih autobusa povećao se s porastom prometa u gradovima. Komunalnim prijevozničkim poduzećima trebalo je sve više vozila pa je rasla i potreba za standardiziranjem. Model O 305 pripada prvoj generaciji standardnih linijskih autobusa kojom je 1967. počelo ujednačavanje tipova autobusa korištenih u linijskom prometu. Iako model izložen u Stuttgartu na prvi pogled može djelovati nezamjetljivo, bio je jedan od kamena temeljaca uspjeha i značaja koji autobusi danas imaju.

Izložak odražava svoj radni vijek. Gotovo ispolirane ulazne stepenice svojom izlizanošću govore o milijunima cipela koje su se svakodnevno vozile autobusom do posla, kuće ili u posjet prijateljima. Dok pogledom prelazimo preko originalnih plišanih presvlaka, zamišljamo tko je sve tamo sjedio. Ipak je poduzeće Stuttgarter Straßenbahnen AG (SSB) 15 godina koristilo ovaj muzejski autobus – od 1980. do 1995. Pritom je model O 305 prešao više od milijun kilometara.